FRIENDS,  SNEAKERS, SANDALS AND PLITVICE LAKE Davor P. photography

“koje dobre šuze! Šetnja kroz povijest obuće”

naziv je izložbe posvećene povijesti obuće održane prije više od deset godina u Etnografskom muzeju u Zagrebu  koju sam pogledala više puta tih mjeseci. I još jednom nekad kasnije. EMZ – etnografski muzej Zagreb tj. njene kustosice – Aida Brenko i Vesna Zorić- željele su prikazati različita značenja koja cipele imaju u čovjekovu životu. Tako obuća; navode kustosice u samom uvodu;  štiteći noge od raznih klimatskih uvjeta i nepogodnog terena, postaje sastavni dio čovjekova života u samom počeku ljudskog postojanja. Osim primarne, zaštitne, uloge obuća postaje  simbol identiteta i obilježje određenih  društvenih skupina.

Za mene shoes= love.  Everlasting, never ending, non measureable… love. Danas sam pakirala stvari i naišla na knjigu izdanu povodom spomenute izložbe i tako je nastala ideja za ovaj post. Ionako je bilo pitanje vremena kada ću pisati o cipelama. Naravno, mogla bih toj temi pristupiti na razne načine, napisati knjigu – čaak – ali zadržat ću se na ovoj premisi i  nostalgično podijeliti par sličica sa izložbe…

Ako nemam što raditi( što je rijetkost) i samo  šetam gradom (što nije rijetkost )nije isključeno da se vratim sa parom cipela, kad odem na putovanje nije isključeno da se vratim sa parom cipela, The significant other zna ako se naljutim kad ne napravi nešto što se dogovorimo ili odustane od dogovora, odem u grad da se malo “izluftam” i u većini slučajeva dođem kući sa novim, barem jednim, parom cipela. Naravno, ništa neprimjereno neće reći jer bi to značilo svađu, a nama se svađe ne sviđaju…aa, i sviđaju mu se moje štikle. Iako me svega dva puta vidio da ih obuvam, uopće ni ne znam što zapravo misli o tome izvoru serotonina. Niti brinem radi toga. Napravit će on uvijek još jedno mjesto u ormaru i smisliti di će staviti novi ormar za cipele, kada do toga dođe, i to je to. Ima dana kada ih vadim iz ormara mažem kremicama, krpicama, njegujem, četkam, pazim …eto…call me  crazy (though, I am crazy. )Crazy about the shoes.

Čudo od djeteta, Leonardo da Vinci, navodno je izumio prvu cipelu sa visokom petom. A cipele i čizme sa visokom petom, navodno su najprije nosili jahači  jer im je peta bolje sjedala u stremen. Dakle, muškarci su prvi nosili cipele sa petom ( jer su žene jahale postrance). No, štikle u modu uvodi francuska kraljica Katarina de Medici, najprije na  francuski dvor, gdje i nastaje moda, kao privilegija dokonih i bogatih. Mladoj firentinki dolaskom na francuski dvor zbog kraljevih ljubavnih afera i niskog stasa samopouzdanje nije bilo na velikoj razini pa je odmah po dolasku naručila da joj se naprave štikle. Tako je mlada kraljica  utrla put štiklama. To je postala prva zapisana narudžba štikli. Brzo se takva cipela udomaćila na francuskom dvoru među dvorskim damama. No nije se zadržala samo na francuskom dvoru, navodno je i britanka Mary Tudor, poznatija kao britanska kraljica Bloody Mary obožavala štikle.

A ako mogu one…

I can walk the sky in my heels.

Danas, kao i krajem 80-ih u modi je opet sve… wedges platforme,  visoke pete, ravne  cipele, čizme, šareno, šarenije i bijelo …. ali najultimativniji hit na ulicama su  tenisiceeee uz sve i za sve prigode. My precious. My dearest, my Adidas.